Kud plovi ovaj brod?

Jučer smo jedna moja prijateljica i ja pretresale događaje od vikenda. Ispričala mi je :

Izašli smo sinoć muž i ja u grad. Šetali smo bez cilja i tako došetali do rive na koktelčić.
Na obali ispred bara u kojem smo pijuckali bio je privezan brod, ogromna jahta. Na početku na njemu nije bilo vidjeti nikoga, a onda su polako iz večernje šetnje stigli vlasnici i njihovi gosti. Svi redom ružni i stari, ili u najboljem slučaju izrazito ružni i sredovječni. Šepure se u žarko crvenim ili kričavo žutim hlačama i bijelim lanenim košuljama, savršeno ispeglanima. Za par minuta stižu prilično dotjerane starije žene, no nijedna ljepotica. Među njima iz govora tijela odmah prepoznaješ vlasnicu. Starija gospođa u dugoj bijeloj lanenoj haljini, savršeno ispeglanoj ispod koje se naziru bijele tanga gaćice. Imaju tulum? Putuju sa svojim preserans društvom?
Nakon nekoliko sljedova neprivlačnih ljudi s gornje palube, stiže i radnička klasa. Prvo ugledaš kapetana, izmigoljio je odnekud. Gle čuda, jedino zgodno muško na brodu. Onda dođe mladi mornar. Potom stignu stariji kuhar i jako mlada i jako lijepa spremačica. Vidi, vidi :D
Pa od tolikog preseransa, od tolike love, od tolikog blještavila, sve se uvijek svede na to da je izvana blistavo, a iznutra muž sto posto ševi sobaricu, žena sigurno kapetana. Kažem ti, sigurna sam! Pročitala sam im govor tijela! Samo dekoracije i prividi. Dobro, nisam sigurna, ali dobro zvuči. Kad već nemam love, bar mi se muž ne kurva. Valjda!